Ovo su datoteke koje ćemo sređivati: /etc/profile, /etc/bashrc, .bashrc, .bash_profile, .bash_logout, .inputrc, .less, .lessrc, .xinitrc, .fvwmrc, .fvwm2rc95, .Xmodmap, .Xmodmap.num, .Xdefaults, .jedrc, .abbrevs.sl, .joerc, .emacs. Nemojte dodavati korisnike dok ne završite s konfiguracijom sustava; te ćete datoteke staviti u /etc/skel.
Možda najvažniji program nakon kernela. Ovo su glavne datoteke za
prilagođavanje ponašanja basha:
Ispod su prikazani primjeri ovih datoteka. Najprije, najvažnija: /etc/profile. Koristi se za konfiguriranje mnogih mogućnosti vaše Linux kante, kao što ćete vidjeti u sljedećim poglavljima. Pazite na obratne navodnike!
# /etc/profile
# Okružje i programi koje treba pokrenuti za cijeli sustav
# Funkcije i aliasi idu u /etc/bashrc
# Ova datoteka se brine se o sljedećim opcijama i programima:
#
# o PATH
# o promptovi
# o nekoliko varijabli okružja
# o ls u boji
# o less
# o rxvt
#
# Korisnici mogu poništiti ove opcije i/ili dodati druge u svojem
# $HOME/.bash_profile
# postavljamo pristojan PATH (uključujući KDE)
PATH="$PATH:/usr/X11R6/bin:/opt/kde/bin:$HOME/bin:."
# Obavještavamo korisnika: login ili ne-login ljuska. Ako je login, prompt
# je obojan u plavo; inače je grimizno-ljubičast. Prompt root-a je crven.
# Za objašnjenje escape kodova pogledajte Colour-ls mini-HOWTO.
KORISNIK=`whoami`
if [ $LOGNAME = $KORISNIK ] ; then
BOJA=44 # plava
else
BOJA=45 # grimizno-ljubičasta
fi
if [ $KORISNIK = 'root' ] ; then
BOJA=41 # crvena
PATH="$PATH:/usr/local/bin"
fi
ESC="\033"
STIL=';1m' # podebljano; izaberite koji stil ćete koristiti
# STIL='m' # obično
PS1="\[$ESC[$BOJA;37$STIL\]$KORISNIK:\[$ESC[37;40$STIL\]\w\\$ "
PS2="> "
# molim, bez izbacivanja corea
ulimit -c 0
# postavljamo umask
if [ `id -gn` = `id -un` -a `id -u` -gt 14 ]; then
umask 002
else
umask 022
fi
# nekoliko varijabli
USER=`id -un`
LOGNAME=$USER
MAIL="/var/spool/mail/$USER"
NNTPSERVER=news.carnet.hr # ovdje stavite svoj
VISUAL=jed
EDITOR=jed
HOSTNAME=`/bin/hostname`
HISTSIZE=1000
HISTFILESIZE=1000
export PATH PS1 PS2 USER LOGNAME MAIL NNTPSERVER
export VISUAL EDITOR HOSTNAME HISTSIZE HISTFILESIZE
# uključujemo ls u boji
eval `dircolors /etc/DIR_COLORS -b`
export LS_OPTIONS='-s -F -T 0 --color=yes'
# podešavamo less
LESS='-M-Q'
LESSEDIT="%E ?lt+%lt. %f"
LESSOPEN="| lesspipe.sh %s"
LESSCHARDEF=8bcccbcc13b.4b95.33b. # pokazuj boje u ls -l | less
export LESS LESSEDIT LESSOPEN VISUAL LESSCHARDEF
# sredi tipku backspace u rxvtu
if [ "$COLORTERM" != "" ] ; then
stty erase ^H # alternativa: ^H
fi
for i in /etc/profile.d/*.sh ; do
if [ -x $i ]; then
. $i
fi
done
# zovemo fortune, ako je dostupan
if [ -x /usr/games/fortune ] ; then
echo ; /usr/games/fortune ; echo
fi
Evo primjera /etc/bashrc:
# /etc/bashrc # Funkcije i aliasi za cijeli sustav # Okružje ide u /etc/profile # Iz nekog nepoznatog razloga, bash odbija naslijediti PS1 # u nekim okolnostima koje ne mogu shvatiti. Stavljanjem # PS1 ovdje osiguravamo njegovo učitavanje svaki put. KORISNIK=`whoami` if [ $LOGNAME = $KORISNIK ] ; then BOJA=44 # plava else BOJA=45 # grimizno-ljubičasta fi if [ $KORISNIK = 'root' ] ; then BOJA=41 # crvena fi ESC="\033" STIL=';1m' # podebljano # STIL='m' # obično export PS1="\[$ESC[$BOJA;37$STIL\]$KORISNIK:\[$ESC[37;40$STIL\]\w\\$ " export PS2="> " export CDPATH="$CDPATH:~" alias which="type -path" alias ls="ls $LS_OPTIONS"
Ovo je primjer .bashrc:
# $HOME/.bashrc
# izvodimo globalne definicije
if [ -f /etc/bashrc ]; then
. /etc/bashrc
fi
# ovo je potrebno za obavijest korisniku da nisu u login ljusci
if [ "$DOBIJ_PS1" = "" ] ; then
BOJA=45; ESC="\033"; STIL=';1m'; # STIL='m'
KORISNIK=`whoami`
export PS1="\[$ESC[$BOJA;37$STIL\]$KORISNIK:\[$ESC[37;40$STIL\]\w\\$ "
fi
# aliasi
alias cp='cp -i'
alias l=less
alias lyx='lyx -width 900 -height 700'
alias mv='mv -i'
alias rm='rm -i'
alias x=startx
# Par korisnih funkcija
inst() # Instalira .tar.gz arhivu u trenutni direktorij.
{ tar -zxvf $1 }
cz() # Prikazuje sadržaj .zip arhive.
{ unzip -l $* }
ctgz() # Prikazuje sadržaj .tar.gz arhive.
{
for datoteka in $* ; do
tar -ztf ${datoteka}
done
}
tgz() # Stvara .tgz arhivu kao zip.
{
ime=$1 ; tar -cvf $1 ; shift
tar -rf ${ime} $*
gzip -S .tgz ${ime}
}
Evo primjera .bash_profile:
# $HOME/.bash_profile
# Korisničko okružje i programi koje koje treba pokrenuti
# Ova datoteka sadrži opcije korisnika koje imaju prednost nad onima iz
# /etc/profile
# Uzmi korisnikove aliase i fukncije
if [ -f ~/.bashrc ]; then
DOBIJ_PS1="NO" # ne mijenjamo boju prompta
. ~/.bashrc
fi
# postavljamo par "normalnih" direktorija
export CDPATH="$CDPATH:$HOME:$HOME/tekst:$HOME/tekst/geologija"
Ovo je primjer .inputrc:
# $HOME/.inputrc # značenja tipki "\e[1~": beginning-of-line # početak reda "\e[3~": delete-char # brisanje znaka lijevo od kursora "\e[4~": end-of-line # kraj reda # (F1 .. F5) su "\e[[A" ... "\e[[E" "\e[[A": "info \C-m" set bell-style visible # molim, bez zvuka set meta-flag On # omogućava 8-bitni ulaz (naglašeni znakovi/hrvatska slova) set convert-meta Off # ne skida 8-bitne znakove set output-meta On # točno prikazuje 8-bitne znakove set horizontal-scroll-mode On # pomiče duge komandne linije set show-all-if-ambiguous On # nakon što je pritisnut <TAB>
Također je potrebno učiniti sljedeće da tipke Backspace i Delete rade u redu u xtermu i drugim X11 aplikacijama:
usermodmap=$HOME/.Xmodmap xmodmap $usermodmap
keycode 22 = BackSpace keycode 107 = DeleteTo sređuje konzolu. Za
xterm:
xterm*VT100.Translations: #poništavamo <Key>BackSpace: string(0x7F)\n\
<Key>Delete: string(0x1b) string("[3~")\n\
<Key>Home: string(0x1b) string("[1~")\n\
<Key>End: string(0x1b) string("[4~")\n\
Ctrl<Key>Prior: string(0x1b) string("[40~")\n\
Ctrl<Key>Next: string(0x1b) string("[41~")
nxterm*VT100.Translations: #poništavamo <Key>BackSpace: string(0x7F)\n\
<Key>Delete: string(0x1b) string("[3~")\n\
<Key>Home: string(0x1b) string("[1~")\n\
<Key>End: string(0x1b) string("[4~")\n\
Ctrl<Key>Prior: string(0x1b) string("[40~")\n\
Ctrl<Key>Next: string(0x1b) string("[41~")
rxvt je malo složeniji jer na njegovo ponašanje utječu neke opcije za vrijeme kompajliranja. Pogledajte gornji /etc/profile.
Više informacija u man stranicama za bash(1) i readline(3).
Ne očekujte da svaka aplikacija radi kako treba! Na primjer, ako pokrenete
joe u xtermu, neke tipke neće raditi; isto vrijedi i za verzije
rxvta starije od 2.4.5.
ls može u ispisu sadržaja direktorija različite tipove datoteka
osvijetljavati različitim bojama. Da biste uključili tu mogućnost, samo
dodajte nekoliko redova datoteci /etc/profile kako je pokazano
gore. Međutim, to neće raditi u rxvtu starijem od verzije 2.21; umjesto
njega koristite neku verziju xterma. Izgleda da rxvt ima grešku
koja ga spriječava u točnom nasljeđivanju okružja pod određenim okolnostima.
rxvt 2.4.5 i noviji su u redu.
Calderin ls nema boja, ali ima ekvivalent color-ls. Dodajte ovo u
/etc/bashrc:
alias ls="color-ls $LS_OPCIJE"
S ovim izvrsnim alatom možete pregledavati ne samo obične tekstualne datoteke, nego i one sažete gzip-om, tar i zip arhive, man stranice i što god imate. Njegova konfiguracija se sastoji od nekoliko koraka:
^[[A back-line ^[[B forw-line ^[[C right-scroll ^[[D left-scroll ^[OA back-line ^[OB forw-line ^[OC right-scroll ^[OD left-scroll ^[[6~ forw-scroll ^[[5~ back-scroll ^[[1~ goto-line ^[[4~ goto-end ^[[7~ goto-line ^[[8~ goto-endA zatim pokrenite naredbu
lesskey. (To su escape nizovi za VT100
terminale.) Tako ćete dobiti binarnu datoteku .less koja sadrži
značenja tipki.
#!/bin/sh
# Ovo je preprocesor za 'less'. Koristi se kada je ova varijabla okružja
# postavljena: LESSOPEN="|lesspipe.sh %s"
lesspipe() {
case "$1" in
*.tar) tar tf $1 2>/dev/null ;; # Prikazujemo sadržaj .tar i .tgz
*.tgz|*.tar.gz|*.tar.Z|*.tar.z) tar ztf $1 2>/dev/null ;;
*.Z|*.z|*.gz) gzip -dc $1 2>/dev/null ;; # Točno prikazujemo sažete datoteke
*.zip) unzip -l $1 2>/dev/null ;; # Prikazujemo arhive
*.arj) unarj -l $1 2>/dev/null ;;
*.rpm) rpm -qpil $1 2>/dev/null ;;
*.cpio) cpio --list -F $1 2>/dev/null ;;
*.1|*.2|*.3|*.4|*.5|*.6|*.7|*.8|*.9|*.n|*.man) DATOTEKA=`file -L $1`
DATOTEKA=`echo $DATOTEKA | cut -d ' ' -f 2`
if [ "$DATOTEKA" = "troff" ]; then
groff -s -p -t -e -Tascii -mandoc $1
fi ;;
*) file $1 | grep text > /dev/null ;
if [ $? = 1 ] ; then # to nije tekst
strings $1
fi ;;
esac
}
lesspipe $1
Zatim ju učinite izvršnom pomoću chmod 755 lesspipe.sh.
Rijetko koristim emacs, pa vam mogu dati samo nekoliko savjeta. Neke
distribucije emacsa ne dolaze podešene za boje i sintaktičko
osvjetljavanje. Stavite ovo u svoj .emacs:
(global-font-lock-mode t) (setq font-lock-maximum-decoration t)
To radi samo u X11. Štoviše, kako biste omogućili naglašene znakove, dodat ćete ovaj red:
(standard-display-european 1)
Ostavljam vama da pregledate cijelu dokumentaciju emacsa kako biste ga
prilagodili svojim potrebama -- možda će vam trebati mjeseci... Dotfile
Generator (poglavlje
Konfiguracijski programi) je dobra pripomoć
u tome.
Neke verzije joea ne rade s bojom u konzoli, kao ni s nekim posebnim
tipkama. Koliko znam, nitko nije našao rješenje tim malim neprilikama.
Brzo i prljavo (i ružno) rješenje za problem boja:
$ export TERM=vt100 $ joe mojadatoteka (editirajte svoju datoteku) $ export TERM=linux
Konfigurirajte joe editiranjem .joerc, .jstarrc ili vaše
omiljene emulacije; možete početi od sistemskih konfiguracijskih datoteka iz
/usr/lib/joe.
Ovo je moj omiljeni editor: radi ono što mi treba, manji je i lakše ga je
konfigurirati od emacsa, a prilično dobro emulira druge editore.
Mnogi korisnici s mog sveučilišta koriste jed kao emulaciju EDT-a,
editora VMS sustava.
jedove konfiguracijske datoteke su .jedrc i
/usr/lib/jed/lib/*; prvu možete kopirati iz jed.rc
u tom direktoriju.
jed da dobro koristi posebne tipke, napišite
datoteku /usr/lib/jed/lib/defaults.sl čiji je jedini red:
() = evalMfile("linux");
xjed naizgled ne prepoznaje tipku DEL, dodajte ove redove u svoj
.jedrc:
#ifdef XWINDOWS x_set_keysym (0xFFFF, 0, "\e[3~"); setkey (``delete_char_cmd'', "\e[3~"); #endif
Info_Directory = "usr/info";/ i /bin/mail nakon
/UCB_Mailer = "/bin/mail";;
jed emulirao EDT (ili neki drugi editor), samo editirajte
par redova u .jedrc. Ako želite koristiti `+' na numeričkoj
tipkovnici za brisanje riječi umjesto jednog znaka, dodajte ovo u
.jedrc:
unsetkey("\eOl");
unsetkey("\eOP\eOl");
setkey("edt_wdel", "\eOl");
setkey("edt_uwdel", "\eOP\eOl");
nakon reda () = evalfile("edt") (ili slično).
xjed da koristi numeričku tipkovnicu za emulaciju EDT-a
možete ubacivanjem sljedećeg u .Xmodmap:
keycode 77 = KP_F1 keycode 112 = KP_F2 keycode 63 = KP_F3 keycode 82 = KP_F4 keycode 86 = KP_Separator
xjed se obavlja dodavanjem redova poput ovog u
.Xdefaults:
xjed*Geometry: 80x32+150+50 xjed*font: 10x20 xjed*background: midnight blue # I tako dalje...
create_abbrev_table ("Global", "0-9A-Za-z");
define_abbrev ("Global", "GG", "Guido Gonzato");
create_abbrev_table ("TeX", "\\A-Za-z0-9");
define_abbrev ("TeX", "\\beq", "\\begin{equation}");
define_abbrev ("TeX", "\\eeq", "\\end{equation}");
% I tako dalje...
i uključite ju pomoću ESC x abbrev_mode. Ako hoćete da se kraćenje
automatski uključuje, dodajte ovakve naredbe u svoj .jedrc:
define text_mode_hook ()
{
set_abbrev_mode (1);
}
%
define fortran_hook ()
{
set_abbrev_mode (1);
use_abbrev_table ("Fortran");
}
% i tako dalje...
Ovo je vjerojatno najprikladniji paket za jednostavno slanje/primanje fakseva. Morat ćete prilagoditi skriptu /usr/bin/fax; lak posao, ali nekoliko stvari uzrokuje glavobolje:
T' ili `P'
neće raditi u nekim zemljama (barem ne u Italiji). Umjesto toga stavite
`ATDT' ili `ATDP'.
-i' i `-k'
potrebne efaxu. Ako želite dodati AT naredbu, dodajte ju odgovarajućem
stringu izostavljajući `AT' i navodeći `-i' ili `-k' prije
ostatka. Na primjer: kako biste INIT-u dodali `ATX3' naredbu, dodajte
`-iX3'.
Pretpostavit ću da imate teTeX distribuciju. Samo par stvari:
# texconfig init ; texconfig hyphen
texhash da teTeX prepozna novi paket.
dvipsa editirajte
/usr/lib/texmf/texmf/config/config.ps. Budite svjesni da polja
o podrazumijevanoj rezoluciji utječu i na ponašanje xdvia; ako naiđete
na neugodne pokušaje stvaranja fontova svaki put kada ga pokrenete, stavite
red
XDvi*mfmode:u .Xdefault. Trebalo bi pomoći.
Uzet ću zdravo za gotovo da vaš kernel ima PPP i TCP/IP podršku, da je
uključen loopback i da je vaš pppd paket ispravno instaliran i, ako
želite, suid-an na roota. Očito, vaš ISP mora podržavati PPP.
Sada PPP možete natjerati da radi na dva načina: a) ručna konfiguracija i b) konfiguracijski program koji se automatski za to brine. Što god odabrali, neka vam ove informacije budu pri ruci:
Ručna konfiguracija je mučan posao. Morate editirati datoteke i pisati skripte; nema previše posla, ali lako je pogriješiti i početnici se često boje. Tu je PPP HOWTO. Možete koristiti i alate koji pitaju za gornje informacije i obave sav posao umjesto vas.
Svakako ćete bolje proći ako zgrabite neki od ovih zgodnih alata:
wvdial i
eznet. Dajte im broj vašeg ISP-a, svoje korisničko ime, svoju zaporku,
i stvar radi. Njihove stranice su
http://www.worldvisions.ca/wvdial i
http://www.hwaci.com/sw/eznet. Meni je draži ovaj drugi.
Najprije stvorite ovakvu /etc/resolv.conf datoteku:
nameserver w.x.y.zgdje ćete ubaciti adresu DNS-a svog ISP-a. Kako biste napravili račun pomoću
ezneta, pokrenite sljedeću naredbu:
~# eznet add service=VAŠ_ISP user=IME password=ZAPORKA phone=TELEFON
Zatim pokušajte dobiti svoj ISP pomoću eznet up VAŠ_ISP. Ako modem čeka
na znak slobodnog biranja i neće se spojiti, probajte naredbu:
~# eznet change VAŠ_ISP init0=atx3
Naredba za spuštanje slušalice je eznet down. To je to!
Za skidanje pošte s POP poslužitelja koristite POP klijent poput fetchpopa ili fetchmaila. Drugi je napredniji i vjerojatno jedina mogućnost ako se POP poslužitelj vašeg ISP-a ne zna nositi s naredbom LAST. Dostupni su na ftp://sunsite.unc.edu/pub/Linux/system/mail/pop.
Za konfiguriranje tih klijenata:
Kada ga prvi put pokrenete, pitat će vas o nekim informacijama. Odgovorite na pitanja i spremni ste za rad.
Prilagodite ovaj primjer .fetchmailrc-a:
# $HOME/.fetchmailrc poll mojstroj.mojisp.com with protocol pop3; user jura there with password _Luu%do is jura here
Jedan korisnik je javio da je dodavanje ``smtphost localhost'' drugom
redu znatno poboljšalo performanse.
Dozvole ovoj datoteci morate postaviti naredbom
chmod 600 .fetchmailrc jer će inače fetchmail s pravom odbiti
pokrenuti se. Primjer je vrlo jednostavan i pretpostavlja da vaš
sendmail radi; postoji beskonačno mnogo mogućnosti konfiguracije.
Pogledajte
http://www.ccil.org/~esr/fetchmail.
Hajde, nije tako teško kao prije... Sve veće distribucije sadrže alat za
namještanje X11 (npr. XConfigurator, sax, XF86Setup, ili
barem xf86config). Konfiguracija X-a je praktički automatska u današnje
vrijeme, ali neke grafičke kartice mogu odbiti raditi. Svaki put kada
iskusim probleme u namještanju X-a na sustavu, vratim se jednostavnoj metodi
koja je uvijek radila:
SuperProbe.
./SuperProbe. Ako prepozna vašu grafičku karticu,
vjerojatno ćete je moći namjestiti. Inače, nemate sreće.
XF86Setup.To je kod mene uvijek radilo, ali kod vas ne mora. Molim vas zapamtite da se X11 u većini slučajeva neće konfigurirati jer su specifikacije koje ste odabrali za svoj monitor preniske! Počnite s konzervativnim postavkama, dakle 800x600 s 256 boja, a zatim ih dižite. Upozorenje: takvi postupci su opasni i mogli biste oštetiti svoj monitor!
Već smo vidjeli kako namjestiti nekoliko posebnih tipki. Primjer datoteke
.Xmodmap radi dobro ako želite koristiti xjed, ali onemogućava
korištenje numeričke tipkovnice. U tom slučaju će vam trebati još jedna
konfiguracijska datoteka, koju ćemo nazvati .Xmodmap.num:
! Definicije se mogu naći u <X11/keysymdef.h>. keycode 77 = Num_Lock keycode 112 = KP_Divide keycode 63 = KP_Multiply keycode 82 = KP_Subtract keycode 86 = KP_Add keycode 79 = KP_7 keycode 80 = KP_8 keycode 81 = KP_9 keycode 83 = KP_4 keycode 84 = KP_5 keycode 85 = KP_6 keycode 87 = KP_1 keycode 88 = KP_2 keycode 89 = KP_3 keycode 90 = KP_0 keycode 91 = KP_Decimal
Pobrinite se da vaš /etc/X11/XF86Config ne sadrži ova tri reda:
ServerNumLock Xleds XkbDisableAko ih sadrži, zakomentirajte ih. Kako biste ponovo uključili numeričku tipkovnicu, pokretat ćete naredbu
xmodmap .Xmodmap.num.
Da bi vas pozdravljao grafički login, editirajte datoteku /etc/inittab, koja bi trebala sadržavati ovakav red:
x:5:respawn:/usr/bin/X11/xdm -nodaemongdje je 5 runlevel za X11 (S.u.S.E. koristi 4). Promijenite red koji određuje podrazumijevani runlevel (obično 2 ili 3), tako da izgleda ovako:
id:5:initdefault:
Broj boja je određen u /etc/X11/xdm/Xserver (AT2YD):
:0 local /usr/X11R6/bin/X -bpp 16 # 65 tisuća boja
Ako već imate .xinitrc, kopirajte ga u .xsession i učinite
dotični izvršnim pomoću chmod +x .xsession. Sada zadajte naredbu
telinit 5 i stvar radi.
Nakon što ste uspjeli natjerati X da proradi, beskonačno je mogućnosti konfiguracije; ovise o window manageru kojeg koristite -- možete izabrati između desetaka. Većinom, sve se svodi na editiranje jedne ili više ASCII datoteka u vašem home direktoriju; u drugim slučajevima ne morate editirati ništa, nego koristite aplet ili čak izbornik.
Neki primjeri:
Kopirajte /etc/X11/fvwm/system.fvwmrc (ili slično) u svoj home direktorij koristeći odgovarajuće ime; pregledajte ga i počnite eksperimentirati. Možda ćete izgubiti puno vremena dok ne dobijete točno onaj izgled i osjećaj koji želite.
Ima nekoliko konfiguracijskih datoteka koje žive pod $HOME/GNUstep i sjajan konfiguracijski aplet.
Ovdje ništa ne treba ručno editirati: sve se može obaviti preko izbornika.
Ukratko: ako vam ne smeta editiranje konfiguracijske datoteke, odaberite
nešto kao icewm, fvwm*, blackbox itd.; ako vam smeta, izbor
je trenutno ograničen na KDE i WindowMaker.
Važno je da imate dobar .xinitrc. Primjer:
#!/bin/sh # $HOME/.xinitrc usermodmap=$HOME/.Xmodmap xmodmap $usermodmap xset s noblank # ugasi screen saver xset s 300 2 # screen saver počinje nakon 5 minuta xset m 10 5 # postavi ubrzanje miša rxvt -cr green -ls -bg black -fg white -fn 7x14 \ -geometry 80x30+57+0 & if [ "$1" = "" ] ; then # podrazumijevano WINMGR=wmaker else WINMGR=$1 fi $WINMGR
Iako to izgleda nije nužno, učinite ga izvršnim pomoću chmod +x
.xinitrc.
Ovaj .xinitrc vam dopušta biranje window managera: pokušajte
$ start startkde # ili neki drugi WM
(Nažalost, ne radi s nekim verzijama S.u.S.E.-a.)
Kada završite s editiranjem točka-datoteka, kopirajte ih u
/etc/skel kako je pokazano u poglavlju
Konfiguracija programa.
Primjetite da se .pinerc ne može potpuno prilagoditi; provjerite
barem da su polja user-domain, smtp-server i nntp-server
pravilno postavljena.
Ako nadograđujete računalo, napravite svoj uobičajeni backup i ne zaboravite snimiti nekoliko dodatnih datoteka. Neke od njih bi mogle biti /etc/X11/XF86Config, /usr/bin/fax, sve stvari u /usr/local, konfiguracija kernela, cijeli /etc, i sva pošta u /var/spool/mail.